Forum za podršku u oporavku

Posle razvoda roditelja....bilo je mnogo tuge u srcu mom,dugo sam patila za ocem i dan danas patim ali jebiga tako je moralo da bude,bolje tako nego da mi se svađaju svaki dan....ajde pisaću drugi put sad sam nešto srećna pa ne bi da kvarim to svoje raspoloženje ok.? VOLI VAS ZVRKYYYYYYYYYYYYY DANGUBICA :smt023

ma kad god ti zelis

A mjeko Majo, a? Da 'buu' hehehe: cmok¨tebi!
Luna, stara, majke mi: ne znam što bi ti drugo rekla osim da mi je djetinjstvo bilo savršeno, nisam mogla bolje opisat negop med, mlijeko i oblaci. I sve je to trajalo do puberteta, kad su me počela mučit ONA pitanja ('odakle dolazimo, tko smo i kamo idemo'), a onda je još bilo i dobro - u srednjoj školi, di se više nije prolazilo na inteligenciju nego se moralo učiti - tu su počeli problemi jer ja jednostavno nisam ZNALA kako se to UČI, i da to TREBA ako misliš prolazit školu. Al to isto ok, aj, nije ni to neki problem - i tovar nauči pa sam i ja naučila što moram, vrlo brzo... Nego u trećem srednje sam upoznala jednu curu, na zidiću isprid škole, koja me odmah osvojila svojim smirenim, blijedim licem - počele smo spikati, ispostavilo se da i ona voli Billy Idola i obećala mi njegove postere odmah sutra - počele smo se družiti, imala je strašan utjecaj na mene- baš sam jutros mislila, kako me začarala muzikom - Doorsima, Zeppelinima, Purpleima, i tako dalje ... s njom sam zapalila taj prvi joint, i od tada je, naravno, sve krenulo nizbrdo, to jest ja, a kad sam ja počela švrljat s dopom, ta ista djevojka, i moji prijatelji iz ekipe - umisto da su mi dali ruku - DOISTA je, TADA, BILO DOVOLJNO REĆI 'Aj jebate, ti i dop, jes ti normalna, daću ti ja vidim li te s onim smradom što ti ga daje' (meni 16 godina, cvjetić sam bila, a ovaj me stari lešinar iša ufurati), 'bit ćeš s nama, pušićemo, piti, i to je to' - TO BI MI BILO DOSTA, ALI NITKO MI TO NIJE REKAO, NEGO SU MI SVI SKUPA OKRENULI LEĐA - A KAD SAM 40 DANA ZAVRŠILA U BOLNICI OD ŽUTICE, UMISTO DA SU JEDNOM U SVO TO VRIJEME DOŠLI VIDIT KAKO SAM, ONI MI PO STARCIMA POSLALI ONU MALU, NAJMANJU, BAJADERU (SA 5 BAJADERA UNUTRA) - A BAJ D VEJ - MRZIM BAJADERE - BAŠ NJIH NE VOLIM, OD SVE ČOKOLADE
--- jeeebem ti Caps Lock - tek san sad skužila - nadam se da nema veze -eto to ti je to, Luna
A djetinjstvo ko djetinjstvo - je bilo SAVRŠENO !!!

Posto ste mnogi spomenuli detalje iz djetinjstva, ne zelim biti izuzetak, iako to radim sa malim zakasnjenjem.
Jesen, lisce palo sa drveca... sutam ga nogama sa svojom djevojcicom i ona uziva u tome bas kao sto sam ja nekada. I dok je gledam kako uziva, osjecam i ja toplinu u svom stomaku... Radimo to vec nekoliko dana, uzivamo... Nisam ni znala da sam voljela jesen!
I jos nesto, ali to ne mogu jos sa njom, mala je. Divlji kesten busiti komadom razbijenog stakla ili flase (po mogucnosti svega sto se nadje na ulici) i od toga praviti ogrlice, vjencice, sta god. Samo neka je zezanja!!!

@Maja - pusa tebi, mačko - vidim ja da nas nešto veže
@Kiska - jooj uživavj sa svojom malom, da - i ja hoću curicu svoju malu, ako osjetim da mi sat otkucava a nisam našla partnera za život, napravit ću si je sama, ili usvojiti - svejedno

Moram priznati je je dijete jedna potpuno druga dimenzija u covjekovom zivotu, nesto sto se ne moze zamijeniti niti jednom vrstom droge. Rad hormona u prvih godinu dana je prekrasan, sve te nesto puca, do bola u grudima osjecas ljubav prema svome malom cedu... I mrskom neprijatelju bih pozeljela ovaj osjecaj, ubijedjena da bi mu se karakter popravio... Extasy je mala beba za "baby flash"!!! :smt026

Je je - već kad zatrudniš drukčije se osjećaš - kažu

@Ramona@Ma naucno je dokazano da je zena u stanju da radja do svoje 52 godine,gde se zuris,imas jos 22 godine,polako (ja ovo ozbiljno)

To je tacno, saamo pazi da ne rodis pauka!!! Za sve ipak postoji vrijeme, za prvorotke je to jako vazno. Ne zelim Vas pozurivati, nisam ni ja bas trcala, porodila sam se sa 28 godina, i vjerujem da da sam bila mladja bila bih manje svjesna te ljepote... i ozbiljnosti koju projekat "dijete" nosi.
No, ne valja ni kasniti, zbog mogucnosti radjanja mentalno poremecenog djeteta, zbog pritiska buduce majke, zbog odgoja djeteta u vec nekom predklimaktericnom dobu (npr.). No, ipak mislim da ne treba radjati po svaku cijenu, nego kad se za to osjeti potreba, i kad se prelome mnoge stvari...
Uf, jesam se isfilozofirala!

joooojj prva recenica je pravo strasna kiska....brrr. Ja to odmah zamislim....neee!!! Promjeni izbrisi.....paranoja!!!!
Ma ne zurite...ni same nismo odrasle...pih! A sve do neke 38 40 max je ok...ali i to zavisi od tadasnjeg zdravstvenog stanja. U svakom slucaju vrijeme je da se tijelo pocne cistiti i pripremati za sve ostalo....a to se ne desi preko noci. Zato ramona-na posao.....
a ti majo....i ti isto....na trcanje!
necu o ovome da pricaamm...ne zelim!! ne jos