Na ovom forumu možete ispričati svoju ispovijest, od početka do kraja. Alkoholičari, ovisnici, suovisnici, svi ste dobrodošli. Samo ispovijesti, molimo Vas da ne pišete komentare i odgovore.
[/url] [/list]zdravo!pratim vas rad oko god dana,prolila sam milion suza citajuci vase ispovesti,valjda zato sto sam samu sebe pronalazila u njima! ali nikako da skupim hrabrosti da vam se prikljucim.valjda sam smatrala da mogu sama da rijesim vel. problem!e,sad ono sto mene zanima,jeste da li da kazem roditeljima za problem(inace nikad nisu imali probl.samnom u vezi toga,pristojna porodica,ja sam apsolvent prava..)vec dvije god sam navucena na heroin,(duga,i tuzna prica,zato sto sam jedna od rijetkih cura koje su imale sve sto pozele.mislim u pogledu izgleda,drustva,momaka,uspjeha..i onda je dosla ta prokleta 2003,i sve je otislo u pm.)moji me nikad nisu izvalili,moz zato sto studiram u bg,kuci dodj. samo ljeti,a ja evo 10ti put rijesila da se sama skidam,i guram,ok mi je.uvijek sam mamu zeljela da postedim sjekiracije,nervoze,sokova...cini mi se kad bi im se obratila za pomoc,da bi bila obiljezena acijeli zivot!cini mi se da me nikad vise ne bi gledali istim ocima.sve bi upropastila.A sa drge str ponekad samo poz. da zagrlim majku,i da je zamolim za pomoc...A IPAK NEMAM SRCA DA JOJ TO URADIM!sta da radim....
Lijep(lep ) pozdrav!Po tvojoj prici mogu da zakljucim da ste jedna kulturna,obrazovana porodica,ali nazalost,droga ne bira,i ja bih ti ukratko savjetovao,a ti i ne moras ni procitati ni prihvatiti ovaj komentar kao savjet,da,sto je prije moguce,otkrijes svoj problem-ne moras i ocu i majki reci,vec reci onom roditelju u kojeg imas vise povjerenja i za kojeg si sigurna da ces imati potpunu podrsku tokom rjesavanja problema,a ne kritike !Znaci,obrati se i objasni svom roditelju problemnormalno,lijepo,smireno,a ako vec nemas hrabrosti-onda lijecniku po savjete i terapiju,drzi se normalnog drustva i prati forume,i sve ostalo gdje se vodi"borba" protiv droge! Pozdrav! Zelim ti uspjeh!
Nw razmishljaj puno,samo joj reci,...ako budesh odugovlachila protracicesh dragoceno vreme,...Samo reci,kao shto sam ja mojoj majci rekla pre godinu dana,...hocu da se lechim,pomozi mi mama,....Roditelji ne mogu da te gledaju drugim ochima,uvek ce stati za tebe,boriti se za tebe,a najveci prijatelj u ovoj situaciji ti je roditelj,...Mene je moja majka izvukla posle 15 pokushaja skidanja,bila je tu i izdrzale smo,...Morash imati snage da padnesh u pepeo i da se uzdignesh iz tog pepela,...Posle sve ide lakshe,samo ne oklevaj,reci joj,trazi pomoc,...Onaj ko ne trazi pomoc ni ne izvuche se,retko ko se sam izvukao,skoro svi smo imali nekoga pored sebe,...Trazi pomoc roditelja i ne prezaj,nece te gledati drugachije,nece te odbaciti,...Bice sve ok,veruj mi,samo kreni...
Kazesh,..nemash srca?Pa nisam imala ni ja srca godinama,tachnije 7 godina i posle sam prevalila to preko usana,...nije joj bilo lako ali smo sad obe super,...Probaj,nece shkoditi,roditelji ce ti pomoci vishe nego bilo ko na ovome svetu,srecna si shto imash nekoga pored sebe shto na nekoga mozesh da rachunash,zato ne oklevaj,samo ispljuni tu prostu rechenicu,...trazi help,dobicesh je i niko te nece odbaciti,...I ja sam mislila da ce me odbaciti ali nije,a samo nju imam...Morash da pokushash,iskreno ti govorim,nemash vajde od cutanja ili da se skidash sama,na suvo,bez ikoga pored sebe,...
toga sam se i plasila,da ce te reci da potrazim pom.roditelja.nkad nisam bila nesto otvorena prema njima,doduse jos su i razvedeni!pruzili su mi kolko su mogli,sramota me da ih tako razocaram..pogotovo zato stosvi ocekuju da zavrsim fax,i da nadjem pristojno zanimanje..
argentino,znas koja mi alternativa ostaje?!da izdrzim sa ovom bocicom meta,u svojoj sobi,da ustanem i krenem iz pocetka ,pokusam da se okrenem skoli..i postedim sve tolikog razocarenja!znam sve sto mi j..e ciniti...ali opet neki ljudi napolju
Heh,...a shta su od nas drugih ochekivali pa neki od nas nishta nisu uradili u zivotu,...Ja oca nemam,imam majku i brata,brat i ja smo se zajedno 7 godina drogirali,ja sam prva priznala,trazila pomoc,a brat tek pre 4 meseca(kad je video kako dobro napredujem,tj. kako sam uspela da se izvuchem)
Zashto sumnjash,zashto se bojish,pa i ti bi svome detetu pomogla pa i da je najveci ubica na svetu,oni su ti roditelji i ako sad ne potrazish pomoc od njih,shta cesh drugo sama uraditi,kako cesh uspeti??Tebi je mozda lakshe da se skidash sama,ne znam,ali ja nisam mogla,izmuchenu majku sam dovela do ludila i sada sija jer zna da su joj deca zdrava(makar jedno dete)...Zamisli sebe u ulozi tvojih roditelja,...Ne plashi se,ja sam pukla i prevalila sve preko usana i dobila sam pomoc,beskrajno sam zahvalna,a znam da nikad sama ne bi uspela i da mi niko drugi ne bi pomogao(jer se svi boje,nemaju snage,a roditelji imaju za nas sve!)
Skupi snage,veruj mi,jedino ce oni ostati uz tebe u svim loshim trenucima,...neka i drugi potvrde,...Moje ispovesti cu pisati kasnije,kad se izvuchem iz ove apatije trenutne,a pisace i moja majka,pa sad ti skupi hrabrosti i kreni,..trazi pomoc,od cutanja i bezanja nema vajde...
ne znam mona,kao da lomim u sebi kom svijetu pripadam?mozda mi je mjesto ipak tu,cijeli zivot sam upadala u nevolje i ako mi je cijela porodica obrazovana,bez ijedne greske..a ja uvjek sa problematicnim momcima,drustvom..kao da mi j to uslo u krv vise od heroina,taj nacin zivota...
Mico,kad budem pisala sve shta sam proshla znacesh zashto te ohrabrujem da kazesh roditeljima...Ti makar imash neshto,ja nishta,ali i dalje zivim i smejem se,napokon se smejem od srca...Ja sam zaustavila celu srednju zbog droge,odustala,pa posle nastavila,a ti si preshla malo dalje,a i tvoj "staz" je 2 godine,a moj 7,pa ti vidi,...Niko ne moze sam na ovome svetu da prodje nevolju,...morash imati nekoga,a zapitaj se,..ko bi ostao uz tebe u najgorim trenucima depresije,apatije,kriza,...?Ko?Drushtvo(ako ga imash uopshte),dechko?Ne,ne...roditelji,...jedino ce oni ostati DO KRAJA sa tobom,pored tebe,...Dok ne prelomish u sebi mozesh citati i slushati sve nas,ali sama si sebi najvaznija,zato trazi pomoc,nishta ne gubish,samo dobijash...
ali nikako da skupim hrabrosti da vam se prikljucim.valjda sam smatrala da mogu sama da rijesim vel. problem!e,sad ono sto mene zanima,jeste da li da kazem roditeljima za problem(inace nikad nisu imali probl.samnom u vezi toga,pristojna porodica,ja sam apsolvent prava..)vec dvije god sam navucena na heroin,(duga,i tuzna prica,zato sto sam jedna od rijetkih cura koje su imale sve sto pozele.mislim u pogledu izgleda,drustva,momaka,uspjeha..i onda je dosla ta prokleta 2003,i sve je otislo u pm.)moji me nikad nisu izvalili,moz zato sto studiram u bg,kuci dodj. samo ljeti,a ja evo 10ti put rijesila da se sama skidam,i guram,ok mi je.uvijek sam mamu zeljela da postedim sjekiracije,nervoze,sokova...cini mi se kad bi im se obratila za pomoc,da bi bila obiljezena acijeli zivot!cini mi se da me nikad vise ne bi gledali istim ocima.sve bi upropastila.A sa drge str ponekad samo poz. da zagrlim majku,i da je zamolim za pomoc...A IPAK NEMAM SRCA DA JOJ TO URADIM!sta da radim.... 
