Postao/la dete svemira dana 15 jul 2010, 02:36
POlako pustam da poznati bol ode...
Moj dan ispunjavaju ljudi koje volim...
Oni su daleko,a blizu...i uvek tu...
Zivot mi ima smisao...
Kao ponovno rodjenje...
Ucim da volim i prihvatam sebe.(sto je poprilicno tesko neki put)
Ali zato je tu grupa da me podseti na ljubav...
Neki put sam zivela za emociju...Zivela sam za to lepo,i znala da ce to lose proci.Znala sam i da postoji razlog zasto se svedesava.
Danas znam da su emocije prolazne.Danas znam da volim emocije kakve god da su-jer su one samo moje.
Sad idem da spavam...
...tišina jednog trenutka koji nikad neće biti apsolutna tišina,
ali će biti jedini trenutak koji se nikad više neće ponoviti...