stalno iznova

[looneybin]

Pozdrav, nova sam ovdje i eto ne plivam po drogeraškim vodama, samo nisam znala više kome se obratiti.
Depresivna sam osoba i to već 9 godina. Čovjek bi očekivao da je to jedna normalna faza koju svi prolazimo u pubertetu a ja kao da se vječno vraćam na početak i stalno iznova proživljavam krize. Nisam nikada bila kod psihologa ili psihijatra niti bila na ikakvim lijekovima jer sam iskreno bila uvjerena da ću sve riješiti sama, snagom volje. Već sam se nekoliko puta pokušala ubiti, više ni ne brojim. jednom je doduše bilo kobno i tada sam obećala majci da neću više nikada takvo što ponoviti. Inače uzoran sam student i užasno optimistična osoba bar tako kažu ljudi oko mene, također socijalna i outgoing kako bi se reklo, moji roditelji su ponosni na mene i vide me kao odgovornu i pametnu osobu. Nije da sam nezadovoljna sa svojim životom, naravno dogodi se i takva misao ali nekad me zna pogoditi takva sitnica da mi se sve preokrene iz čista mira. prije dvije godine počela sam piti puno alkohola jer sam se nekako osjećala bolje i veselije (pošto sam sramežljiva u društvu muških osoba osjećala sam da kad popijem da postanem zanimljivija.) ali nije to dugo trajalo i moje ponašanje u alkoholiziranom stanju je postalo tragično i kao da sam tad bila na dnu dna. kad sam krenula na faks odlučila sam promijeniti svoje ponašanje (jer sam do tada izgubila puno prijatelja i nisam upisala faks koji želim jer sam prestala učiti zbog depresije). uglavnom ništa se nije promjenilo osim moje snažne želje da se prestanem samoozljeđivati. užasno me sram ogromnih ožiljaka i više ne znam što da govorim ljudima oko sebe. nekim sam prijateljima rekla ali oni me ignoriraju i prave se da taj problem ne postoji, ne znam više kome bi se obratila. a želim biti bolje i ponekad se čini da jesam ali te faze ne traju dugo i onda kad mi se dogodi nešto loše ili podivljam, napijem se i izrežem ili se pravim da je sve u redu i govorim si da sam dobro i onda nastupi onaj oblak otupljenosti i takvog jada koji kad se raspukne opet uzrokuje moj pad na dno. što ću? da li vrijedi ići kod psihologa, na terapije?

[wolomoloo]

što ću? da li vrijedi ići kod psihologa, na terapije?

Naravno da vredi. Potrazi pomoc sto pre.

Ja sam pocela I dugo pila iz slicnih razloga kao ti, samo sto meni nije bilo tako jasno, kao tebi, da je u pitanju samolecenje depresije. Tek sad, posle dugo godina apstinencije I rada na sebi dolazim do nekih zakljucaka    koji bi se ukratko mogli svesti na sledece:

Alkoholom (a kasnije i drugim vrstama opsesivno kompulzivnog ponasanja) sam pokusavala da "izlecim" svoju depresiju, anksioznost I sociofobiju. Tek nedavno sam sklopila kockice I shvatila da su ti problemi proistekli iz stanja konstantne traume koje je u mom detinjstvu bilo deo svakodnevnice, te sam ga smatrala "normalnim stanjem stvari". Mislila sam I da je "normalno" i to sto se tako lose osecam, sto ni u cemu ne vidim smisao I sto jedva cekam da umrem.

Sada znam da je to bila depresija I da bih sebi ustedela mnogo vremena I energije da sam potrazila pomoc. Da sam bar POMISLILA da je to sto osecam I radim zapravo znak da nisam dobro I da imam pravo, mogucnost, opciju, sansu da mi bude bolje. Ja naprosto nisam imala pojma da mi je bila potrebna pomoc.

Nemoj cekati dugo kao ja. Raspitaj se koje opcije postoje u mestu u kom zivis I potrazi pomoc. Ne moras da se mucus. Imas pravo i zasluzujes da ti bude bolje.

[sanela]

Potpisujem ovo gore napisano.
Svakako potraži stručnu pomoć. Nemoj odustajati ako odmah ne nađeš pravu osobu s kojom možeš razgovarati otvoreno, traži dok ne nađeš...
Sretno!