Na ovom forumu možete ispričati svoju ispovijest, od početka do kraja. Alkoholičari, ovisnici, suovisnici, svi ste dobrodošli. Samo ispovijesti, molimo Vas da ne pišete komentare i odgovore.
arijana wrote:Maxx, Sarajlijo moj!
Ja sam takodje iz Sa, 79. godiste, ali otisla sa 13 godina. Zivim u Bg. Tvoju sam pricu procitala od pocetka do kraja. Nisam do sada pisala na ovom forumu, ali sam citala ispovjesti i mnogo puta prozivjela tuđe sudbine u sebi, koliko se to može, ovako čitajući na netu.
Sa drogama sam imala eksperimenata, sve probala par puta, osim trave koja je duže bila prisutna, ali nisam imala probleme i nikada nisam bila zavisna...
Zato nisam ni pisala ovde. Ali, pored ostalih, tvoja priča me je posebno pogodila...
Šta si ti sve preživio u Sarajevu i koliko ti je taj grad uzimao, ali i davao. Kada pišeš o dileru i njegovom riječniku, o tom načinu govora, kao da ga gledam...Ti jarani, haveri, sa onim tankim, ušećerenim glasićima...
Hvala Bogu pa nisi više na dnu!
Ne znam šta bih napisala, ovo je samo potreba da pružim podršku nekome ko je iz Sarajeva, da se pomolim Bogu da sve bude super, da njegov sin raste sa tatom koji sve zna, može i umije, da nikada, nikada njegova mala duša ne bude povrijeđena. A ti...da budeš srećan, da imaš mnogo ljubavi, nikada se ne zna, možda i sa bivšom ženom...
P.S. Šta se desilo sa djevojkom koja se vratila iz Amerike?
Pozdravi mi Sarajevo, i udahni punim plućima malo onog vazduha kraj Miljacke za mene...
Pozz
Prije svega hvala ti na lijepim rijecima i podrsci!Znas...prilicno veliko je ovako javiti se i prilicno vidno "iz srca" napisati ovako nesto.Cijenim to,ma koliko otrcano da zvuci to "cijenim"-ali istina je i hvala ti,fakat!
Djevojka iz Amerike je imala nekih milion pokusaja da se ocisti,bila je vani opet (to sam cuo,ne znam ni gdje,ni kada),zadnji put sam je vidio prije 5 godina u jako jako losem stanju u Sarajevu ovdje.Ne znam ni da li je ziva vise i kako li je uopste - moguce da je i citalac foruma,znas to mi je palo na pamet kad sam pisao i zato nisam htio da iznosim bas previse detalja o njoj.Nadam se da je ziva prije svega-a onda i da se sredila,oporavila i da je jos uvijek ona dobra dusa koja je bila prije,mnogo mnogo prije....
Pozdrav iz suncanog Sarajeva i hvala ti jos jednom!
Ludim smatraju onoga čije se ludost ne poklapa sa ludošću većine.
Sigurd Hoel
arijana wrote:Da, i koliko god si ti samokritičan, koliko god preispituješ sebe i kriviš sebe za mnoge stvari, iz tvojih postova se osjeća da si jedan veliki lik, i da si prvenstveno dobar TATA, a sigurno i dobar muž. Ali zlo je zlo, i kad uzme pod svoje....
Zato se sada ne daj, istraj, a daće Bog da imaš još djece. Ne znam kakva je situacija, ali ja bih strašno voljela da se ti i žena na kraju pomirite i da rodite batu ili seku tom malenom anđelu...
Hvala!
Tesko da cemo se pomiriti,otislo je to predaleko,zavrsili smo vec i sa pravne strane stvari-ona je tako zelila,jto je njen stav,misljenje,zelja i volja - ja to uistinu postujem,bilo mi je strasno tesko naravno ali treba biti posten pa reci da je bilo i njoj,cak i svo ono vrijeme dok sam "bio odsutan"
Ali za moje malo pilence-e tu tek pocinjemo,to je moja najsjajnija zvijezdica i kad on zasija-ja ne vidim ostale probleme
Ludim smatraju onoga čije se ludost ne poklapa sa ludošću većine.
Sigurd Hoel
postrockjedisamurai wrote:Naletio sam na ovaj forum već dva puta, jednom slučajno, drugi put iz vlastite znatiželje, neki istraživački duh valjda, i registrovao sam se na forum samo da bih mogao ovo napisati
MaXX, čovječe, svaka čast prvenstveno na iskrenosti i na nevjerovatno dobrim pripovjedačkim sposobnostima! A da ne govorim koliko ti se divim, jer, iako te ne poznajem, mogu zaključiti da si stvarno jedan velik i dobrodušan čovjek, i uz to sve snažan i odlučan! Čestitam ti na svemu dobrom što si postigao, i držim fige da tako i nastaviš, mislim da si i više nego dokazao da si spreman nastaviti dalje, jednim boljim i sretnijim putem! Čitao sam zadnjih sat-sat i po ovu tvoju priču bez prestanka, i sve mi djeluje tako nenormalno filmski! Čovječe ti možeš knjigu cijelu napisati o svim sranjima s kojima si se suočio!
Kako god, želim tebi, tvom sinu i svim tvojim voljenim osobama sve najljepše u životu! Mir, ljubav i razumijevanje!! Cheers!
Puno ti hvala!!!
Sve najbolje i tebi ,zdravlje ono prije svega,a sve ostalo ce nekako vec doci na svoje...
Ludim smatraju onoga čije se ludost ne poklapa sa ludošću većine.
Sigurd Hoel
E sad vezano za proces lijecenja,zivot,da azuriram malo pricu:
-Imao sam nedavno jednu saobracajnu nezgodicu,pa sam neko vrijeme proveo u bolnici,hvala Bogu nije nista previse ozbiljno i dobro sam vec dosao na staro.Nisam radio i to mi je nekako pravo tesko padalo,navikao sam da imam te neke obaveze i da sam prilicno uvijek okupiran sa necim-ali kad lezis u bolnici imas plafon,zidove i pod.Imao sam i cimera koji je vise vremena proveo u komi ili spavajuci,nisam uspio skontati da li je takav zato sto ga kljukaju lijekovima ili je nesto drugo u pitanju,ono sto sam nacuo je da je covjek imao suicidne tendencije pa je svasta moguce...
Sa suboxonom se jos druzim,dozu sam povecao na 8 mg!U stvari nisam ja povecao,povecali su mi ljekari jer mi je pocinjalo biti lose u popodnevnim i vecernjim satima.To lose nije ni priblizno onom metadonskom ili heroinskom smislu rijeci "lose",jezenje,zijevanje,nervoza,znojenje i blaga mucnina su simptomi i onda eto,kao da se ne bi patio bar dok ne izadjem iz bolnice i budem kuci "za posve" da se pokrijem lijekovima..I OK,sad cemo nekad opet u skidanje doze,smanjivanje.
Ali ne znam sad vise sta mi je ciniti,evo zasto i o cemu se radi:puno sam citao,istrazivao,kako nisam sta imao raditi morao sam se okupirati sa necim i kako stvari stoje(tj kako nauka kaze) ispada da je ovisnost TRAJNA bolest i da je neizljeciva,ispada da kako ne mozes zaboraviti da vozis biciklo kad jednom naucis-e pa navodno ne mozes ni ovo,mozes kao ti biti cist godinama(ili na substituciji) ali medicina kaze da sam trajni bolesnik.I kaze da se moja ovisnost tretira,da je kao i mnoge druge bolesti koje se tretiraju i ne lijece,recimo secer,astma i niz drugih bolesti sa kojima covjek u stvari zivi.Masa je slucajeva i studija koje sam analizirao,istrazivanja po cijeloj planeti prakticno i manje vise sve se svodi na isto-preporuka je drzi se lijekova,u sto minimalnijim kolicinama ali se drzi njih,tako uglavnom medicinari kazu da imaju iole neku sigurnost da nece doci recidiv.Ne znam koliko je to tacno,koliko je stvar medicinske industrije,ipak ne mozemo zanemariti cinjenicu da je ova substitucija ipak prilican biznis prije svega i da se ogromna lova tu uzima.To onda pokrece pitanje i valjanosti tj ispravnosti svih studija,analiza po kojima nekih 70 % ljudi u nekom periodu svog zivota (a kad prije ovako zaglavi kao ja sto sam) napravi recidiv.
Daleko meni strasno izgleda taj recidiv,odprilike sam onog misljenja kao "meni se to ne moze desiti" - ali istini za volju takav sam bio i prije nego sto sam "pao".U stvari svi budu prilicno sigurni da su OK i da su zavrsili sa tim,zar ne?
Kontam da cu biti prije svega oprezan,necu se tako lako rjesavati lijekova i obavicu sada cijeli ovaj proces polako i sa puno kontrole,preispitivanjima sebe i svojih mogucnosti,ali realno.Iskoristicu svo vrijeme ovog svijeta da isplaniram svaki korak prema smanjivanju doze i eventualnom i ako Bog da sretnom skidanju sa lijekova-ali kako rekoh,krajnje polako i takticki.Puno mogu izgubiti.Toga se bojim.Strasno se bojim recidiva!
Sina sam pozeliooooooooo,ma ne opisivo-jako kratko smo se vidjali dok nisam zavrsio sa ovim bolnicama,odprilike ja bih pobjegao odozgo na svoju ruku da ga vidim i tako....nazalost to je bila jedina opcija-tako da cu sada da se naoruzam auticima,loptom nekom finom jer to voli i idem malo u setnju po prodavnicama da vidim sta jos ima za njega.Divno je sto raste i svaki dan se mijenja,ali nikako da prestanem da ga gledam kao onu malu bebu koja veze nema sa zivotom.Vec ga nerviram i osjetim to,sad on uveliko sam hoda,trci,skace-a ja sve oko njega plaseci se da ne padne,da se ne udari,da ovo,da ono....prva stvar koju tecno progovori bice "popustime me stari zivota ti..."
Ludim smatraju onoga čije se ludost ne poklapa sa ludošću većine.
Sigurd Hoel
evo jutarnja kafica,spremam se za posao,pocetak sedmice pa milion nekih stvari u glavi.Dobar,prilicno dobar,desi mi se da zaboravim uzeti ovaj suboxon i sjetim se tek krajem dana,ili ovako kao sada kada kasnim i nemam vremena da odvojim sad,nego kontam poslije cu-pa cesto zaboravim.Ne primijetim nikakvu razliku kad preskocim,citao sam doduse da ima djelovanje 2-3 dana,znaci i kad preskocim prakticno nije da sam bez icega i to mi je sasvim ok.Puno sam se raspitivao za ovo:iz straha,ja se u stvari strasno bojim da ne dodjem u situaciju kada ce me nesto povuci da napravim recidiv,pa sam pricao sa ljekarima,korisnicima ali ne samo kod nas nego i po svijetu,na mnogo stranih foruma sam se prijavio i prilicno ispeglao ljude.Englezi imaju najduzu tradiciju uzimanja ovoga,ameri su poslije-doduse kada govorimo o engleskom govornom podrucju jer postoji mogucnost da su tu negdje francuzi,njemci -ali ne pricam te jezike pa i ne znam.
Na 6 mg sam i pazite sad ovo:neki dan sretnem poznanika,hajde sjedi kao kafu da popijes,sjednem u kafic kad nakon malo jedan mi prilazi i stavlja u dzep nesto kao 'da me pocasti'.Kontam trava i prije svega nije mi bilo prijatno:nikad nisam volio drzati bilo sta od toga u dzepovima dok sam u kaficu niti davanje tako na javnom mjestu,mnogo mojih poznanika to radi skroz opusteno ali ja to ne volim.Ne volim zato sto su me sa 13-14 godina priveli tako u stanicu i trazili da svjedocim protiv dilera i pokazali mi slike bukvalno iz stana gdje je "svastarija",gdje se vide i vidi sve a slikano iz druge zgrade,gdje se vidi u autu sta se radi slikano ko zna odakle-uglavnom nisam svjedocio radi godina i straha tada.Ali ne volim.Niti sam ikad volio da mi neko daje to.Moja sreca je da sam nekako uvijek sam sebi to i to prilicno lako nabavljao,nije mi nikad trebao niko niti sam zelio kome kakve usluge da dodjem.Usput,svasta sam citao,kad vidim sta su ljudi sve radili za drogu-sjebem se pravo,najradije bih ucinio bilo sta da im pomognem da izbace katastrofalna sjecanja iz glave...Uglavnom....otvorim paketic malo poslije-heroin!!I to cini se dobar heroin,bojica ono na nivou,e pomislio sam da 'ponjusim' ono jer po 'njuhu' znam kvalitet i krenem ono kao prema nosu da dizem-STOP.Proleti mi kroz glavu sin,mala,majka,brat....odjednom pocinjem osjecati sram,stid,nepodnosljiv,kao da me neko od njih gleda.
.U usima mi odzvanja od pokojnog tate glas'Lave moj (jer sam u horoskopu lav) Sta ce ti ta sranja?Sine ti si jaci od toga,strpi se,izdrzi,proci ce" ....... pocnem plakati u autu gledajuci u to,odavno zaplakao nisam,predugo predugo i isplacem se kao malo dijete.Olaksanje neko.Trenutno.Bez razmisljanja otvorim prozor i prospem heroin iz papira,papir iscjepam,upalim auto,pustim Ekv i narednih pola sata-sat provedem vozajuci se i slusajuci muziku.
Ovakvih stvari ce biti jos.Ja znam da je ovo sve proces lijecenja.Ne znam koliko sam visoko na skali i kakve su moje sanse,ja ne mogu da garantujem za drugi,treci put,sta cu uraditi,kako ce biti.Ja sam samo ponosan na sebe jer prvi put u zivotu nisam razocarao sve na ovom i onom svijetu,moje mile i voljene,nisam ih bacio pod noge kako sam to uvijek radio,vratio sam bar onaj jedan mali dio,najmanji,toga da ipak jos uvijek ima nesto ljudsko i dobro u meni i da nisu bili u krivu kada su me gledali kao nekoga ko je iznad svih tih nevolja.Konacno sam malo,mrvicu,vratio dostojanstvo njima,vratio dostojanstvo sebi.
Eto,pisacu jos,kasnim bas sada cijelih 20 min na posao..
Neka ste mi svi dobro i zdravo.
Ludim smatraju onoga čije se ludost ne poklapa sa ludošću većine.
Sigurd Hoel
Hvala vam !!!!!
Evo rekoh da napisem koju recenicu,da vidimo dokle smo i kako:ne znam dokle sam stao sa pisanjem za Suboxon i na kojoj sam dozi ostao,nije ni bitno,smanjivao sam opet i sada sam na 4 mg.Znaci dvije tablete po 2 mg,uzmem ujutro klasicno,citav dan ok.Puno mi vise prija ovo sada 4 mg,ne znam ljudi do cega je ali mi se pocelo desavati da sam strasno povucen,inace sam pricalica i drustvo obozavam ali u zadnje vrijeme sam se poceo povlaciti nesto,nije da ja razmisljam o necemu sad i ono kao zabavim se svojim nevoljama,nije da sam tuzan ili neraspolozen,nisam ni depresivan,sasvim se ok osjecam ali sam se poceo povlaciti bez ikakvog razloga.I kako sam smanjio na 4 mg-poceo mi se vracati lik i karakter.Ne znam sta je,inace ovaj Suboxon i ne osjetim,nije da me ulupa,nije da osjetim bilo kakvu promjenu veliku kad ga uzmem ali poceo sam imati osjecaj kao da mi je to od njega.Bio sam na 6 mg,smanjio na 5,pa sad na 4 i vec vidim promjenu.Ne znam,mozda je i psihicki,mozda sam se nafurao da je to od toga-ali u svakom slucaju sad je ok.
Radim,mnogo radim,u stvari ja cijeli zivot tako se zatrpavam obavezama i strasno mi to godi,neispavan sam,pomalo i umoran,tempo mi je lud 100 na sat-ali prija mi,ljudi prija mi i taj umor,i ta pospanost,bas ne bi volio nikako drugacije.Pocinjem se fakat osjecati ziv,sve do sada je to bilo ono kao i jesam i nisam,pa pokoji osjecaj ono,ali evo tek sada nakon evo 7-8 mjeseci ove terapije mogu reci da konacno stojim na zemlji i da prilicno vladam svojim zivotom.Vec duze vremena mi droga ne pada na pamet,ali nikako.Sve do prije par mjeseci je bilo toga,periodicno naravno,bez obzira sto uzimam lijekove bilo je perioda kada sam pomislio da napravim neki izuzetak,da bih mogao nesto.Nevjerovatno je to,uhvatio sam se u klasicnom narkomanskom razmisljanju:da se pocastim jednom,za dobra stara vremena.I onda sjeo pa kontam,koja dobra jadan ne bio?Sta je tu bilo dobro?A i za to "stara" vremena,matori konju imas 34 godine i dovoljno su ti sadasnja vremena "stara"...
Navodno pored ovog suboxona mi to ne bi trebalo padati na pamet,on je istina mozda i ucinio to da to nije u nekoj velikoj mjesri,ali definitivno nije nestalo,javljalo se periodicno i evo zadnjih mjesec,mozda i dva-NIJEDNOM.
Meni je najgore bilo to sam sa sobom,nije mi problem nikad bio odbiti nekoga koliko sebe,ja sebi kad ubacim tog crva-to se tesko izbacuje.Ali jesam,i moguce je.I sto je najgore ne treba ti tu neka prevelika volja,zelja,nije to uopste toliko tesko-ali najteze je prvi put,kad ti padne na pamet prvi put je najteze da se iskuliras i kazes sebi kako ne smijes to,ne znam koje je razloge sve potrebno sebi navesti ali ja sam sebi naveo strah,taj strah od vracanja na staro,strah od umiranja,strah od toga da mi se sudbina tako cinicno nasmijesi u stilu"evo te sad sine,samo jednom,i budi siguran da neces vise jer si sad gotov"...
U principu tako nesto bi realno i zasluzio da mi se desi,zato i imam strasan strah od toga,a onda se malo poduprem sa onim razmisljanjem da sam vec toliko dugo cist (naravno na sub ali to je drugo) i da to ne bi smio kvariti,pa se onda sjetim da za i najmanje para sto bi dao za to mogu otici kupiti igracku neku djetetu,cokoladicu,nesto sto ce mu izvuci osmijeh-i to mi je sasvim dovoljno bilo da prvi i svaki drugi put preguram.
Covjek se mora vaditi nekim pozitivnim stvarima,ne treba to biti nesto utopijski i daleko vec nesto iz svakodnevnog zivota sto svako od nas ima i prozivi,samo treba drugacije da pogleda na stvari.Treba gledati da,ukoliko covjek ne voli sebe dovoljno da to ne uradi,onda uzmite nekoga koga volite,zamislite ono sto u stvari i jeste:da cete tog nekoga takodje povrijediti sa tim sto radite.Treba preuzeti odgovornost,svi smo mi odgovorni maximalno za sve sto radimo,za sve sto nam se desava i samo mi sami,svako za sebe moze uciniti razliku.Ali stvarno moze,nije to nikakva suplja prica i nije to nista nedostizno i daleko,samo je potrebno htjeti.Htjeti ali u malim zalogajima,stvar jednu,pa dvije,pa tri,poceti polako,treba biti jasno da licnost gradis iz pocetka,da si u pocetku malo dijete koje veze sa zivotom nema,da moras svoj mozak ponovo nauciti svemu,pa onda stvar po stvar.Bitno je tako polako ici,uzimati bukvalno dan za dan i ziviti tako,jedan dan ces napraviti neku promjenu,pa naredna 3,4 neces,nije ni bitno to toliko-bitno je da ne ides nazad i svaki dan kad u stvari ti ne ides nazad-svaki dan si korak naprijed.
Eto,ovaj put samo o sebi i toliko,zelim vam svima da ste zdravi i sretni,da pobijedimo ovo jednom za uvijek!
Ludim smatraju onoga čije se ludost ne poklapa sa ludošću većine.
Sigurd Hoel
