Zora li ce?

Na ovom forumu možete ispričati svoju ispovijest, od početka do kraja. Alkoholičari, ovisnici, suovisnici, svi ste dobrodošli. Samo ispovijesti, molimo Vas da ne pišete komentare i odgovore.

Moderator: sanela

User avatar
Vuk
Posts: 1315
Joined: Sat Dec 06, 2008 1:17 pm
Location: Beograd

Re: Zora li ce?

Post by Vuk »

Poz Missy, a i svi ostali
Nema na čemu. Uvek dobrodošla.

Razmišljam, čini mi se ničim izazvano, ili su to koraci izazvali, o voljnosti, o svojoj volji, o snazi volje i onome koliko je nisam imao kada god dođe do gudre (a i mnogih drugih stvari), ali sam je opet imao u mnogim drugim sferama života.

Sto puta sam se skidao. Kao, imam volju, izdržaću, a onda me ta volja napusti posle prvih 4 do 40 dana i opet na početak. I tako u krug ne znam ni sam koliko puta. Gledam sebe danas i koliko voljnosti pokazujem za neke stvari u životu, pa čak sada čak i za drogu. Šta se jbt promenilo? Kako je moguće da sad apsolutno imam volju da ostanem čist? Kako to da čak i u najgorim situacijama ne želim da se drogiram, a to je bilo tako normalno ranije?

Mogu da tupim o koracima i NA, oni su mi definitivno postavili stvari u glavi ovako kako je danas, ali mora da ima još nešto, neki deo svesti koji se probudio i neće više da se menja, bar ne na način na koji se menjao ranije. Sun Cu, pre mnogo godina rekao: "Izbegavaj tame gde je protivnik jak, napadaj tamo gde je slab." Zvuči kao neka alanfordofska, "bolje pobediti nego izgubiti" ili nešto slično. Ali je i istinita. Jednostavna. Pa što mi je onda bio problem da se ranije tako ponašam? Moj je ego bio toliko jak da nije hteo da prizna da nešto ne mogu. Toliko sam bio beskoristan da nisam sebi smeo da dozvolim da se vidim kao slab ili kao neko ko nešto ne zna. Očigledno je bilo već posle prvih par godina drogiranja da je droga jača od mene, ali mi nije padalo na pamet da se sa njom više te bijem. Na protiv, svaki put sam mislio da ovaj put znam bolje, i svaki put sam se okretao tome kao rešenju svih ostalih nedostataka upravo jer nisam hteo da se menjam. Kako da menjam ono što je super? :-D I tako u krug.

Bila je jebena lekcija, ali sam je bar naučio, bar za sada. Sto stvari u toku dana bi prošle mnogo gore pre nekoliko godina nego što idu danas, upravo zato što nisam umeo da ne ulazim u ono što je jače od mene. Trošim mnogo manje energije jer znam gde da je ne trošim (opet neka alanfordovska :D ), a ne bih to znao da nisam kao prvu lekciju imao nešto što me za malo ubilo. Jbg, neki od nas izgleda baš nisu u fazonu učenja na tuđim greškama, slušanja iskusnijih i sl.

Pomogne kad bolest zavisnosti shvatim zaista kao bolest, a ne kao nedostatak karaktera. Da, tu je, ali imam rešenje, ne moram da je hranim, stvari mogu da se promene. Ne samo po pitanju menjanja stanja svesti nego i po mnogim drugim. Samo je pitanje koliko sam otvoren da ono što sam naučio primenjujem i na sve drugo što ne funkcioniše. Jbg, nekad mi treba i po nekoliko puta, čisto da se podsetim da ipak jesam zavisnik :D

E, da, proslavile se četiri godine čistoće prošle nedelje. Sad mi više ne prave ni razliku. Bilo mi je lepo kada sam mogao da kažem CELA godina ili čak VIŠE godina, ali mi je sad nekako već svejedno. Jbo čistoću samu za sebe, ono što radim danas u životu je ono što se računa. Kada tu nisam azdovoljan uvek mogu da se opravdam da sam barem čist, ali neću, jer uvek mogu da vidim i šta nije funkcionisalo pa da to promenim, možda nije lakše, ali je jednostavnije, a i dobit je veća.
Moon child
User avatar
macak_fric
Posts: 25
Joined: Tue Jul 06, 2010 2:35 am
Location: beograd

Re: Zora li ce?

Post by macak_fric »

sad gledam,2010.sam se prijavio ovde,na forum.i ima vise godina koliko sam ovde nego sto sam napisao postova.sad si me Vuce inspirisao da se ponovo priljucim pomalo,jer se u medjuvremenu desavalo premnogo toga.ali,o tome svakako u svojim temama i postovima.ovde sam hteo da tebi porucim sledece-citao sam i ranije sta pises,imam onaj glupavi osecaj kao da te pomalo poznajem,pa zbog toga samo-kako god i sta god je bilo,glavu gore.neke stvari nikada necemo popraviti,grizu savesti koju imamo prema ljudima kojima smo donosili samo zlo,samo je mi i trpimo.niko nam ionako ne veruje da je i imamo.i,mnogo je jos tu stvari,ali,caskacemo jos,polako.btw,dosta si mladji od mene,meni je skoro 40,a daleko sam od popravke.moja restauracija je tek krenula.hocu da kazem da ipak moras imati nade,da nikada nije sve izgubljeno.cuvaj se druze,i samo napred!!
It's so lonely when you don't even know yourself.. it's so lonely
User avatar
sanela
Posts: 4002
Joined: Mon Apr 11, 2005 11:01 am
Location: Sarajevo

Re: Zora li ce?

Post by sanela »

macak_fric wrote:.moja restauracija je tek krenula.hocu da kazem da ipak moras imati nade,da nikada nije sve izgubljeno.
Imaš super nick i avatar :D
Nije bitno koliko ti je godina, bitno je da si se "počeo restaurirati", što je već odličan korak naprijed. I ovo što si Vuku poručio važi i za tebe - treba imati nadu i nikad nije sve izgubljeno dokle god je čovjek spreman da se bori sam sa sobom... Welcome back...
User avatar
sanela
Posts: 4002
Joined: Mon Apr 11, 2005 11:01 am
Location: Sarajevo

Re: Zora li ce?

Post by sanela »

Jbg, neki od nas izgleda baš nisu u fazonu učenja na tuđim greškama, slušanja iskusnijih i sl.
Rijetko ko uči na tuđim greškama, moj Vuče. A opet, lekcije na vlastitoj koži su puno vjerodostojnije i upečatljivije.
Bila je jebena lekcija, ali sam je bar naučio, bar za sada. Sto stvari u toku dana bi prošle mnogo gore pre nekoliko godina nego što idu danas, upravo zato što nisam umeo da ne ulazim u ono što je jače od mene. Trošim mnogo manje energije jer znam gde da je ne trošim (opet neka alanfordovska :D ), a ne bih to znao da nisam kao prvu lekciju imao nešto što me za malo ubilo. Jbg, neki od nas izgleda baš nisu u fazonu učenja na tuđim greškama, slušanja iskusnijih i sl.
Uhh, koliko je potrebno da se skonta ovo što si ti skontao. Nevezano za ovisnost. Ja sam u procesu učenja kako ne trošiti energiju na ono na šta ja ne treba da trošim svoju energiju. Učim da biram svoje bitke... To je proces odrastanja, sazrijevanja, življenja...
Vuk wrote:
E, da, proslavile se četiri godine čistoće prošle nedelje. Sad mi više ne prave ni razliku. Bilo mi je lepo kada sam mogao da kažem CELA godina ili čak VIŠE godina, ali mi je sad nekako već svejedno. Jbo čistoću samu za sebe, ono što radim danas u životu je ono što se računa. Kada tu nisam azdovoljan uvek mogu da se opravdam da sam barem čist, ali neću, jer uvek mogu da vidim i šta nije funkcionisalo pa da to promenim, možda nije lakše, ali je jednostavnije, a i dobit je veća.
Ovo si odlično istaknuo. Čistoća je preduslov za sve one druge lijepe i manje lijepe stvari koje nam se dešavaju u životu. Čistoća je preduslov da sve to vidimo i doživimo onakvo kakvo zaista jeste.
User avatar
macak_fric
Posts: 25
Joined: Tue Jul 06, 2010 2:35 am
Location: beograd

Re: Zora li ce?

Post by macak_fric »

hvala Sanela.eto i mene sa pricom uskoro,samo da jos pokusam da ugasim ovu mesalicu koja mi stoji na ramenima.a i da je,bogami,iskopcam i iz struje,i skinem kabl.da budem siguran da i tako prazna,ta puska sigurno ne opali.u sredu cu sve znati pa se javljam.kako sve ovo pisemo na Vukovoj temi,red je-covek,drzi se,i evo vidis,i kad nisi prisutan neko ovde pomisli na tebe i zvrlja po tvojoj temi.koliko god se mozda tebi jebalo zbog toga,ipak je istina.aj,pa se kuckamo!!
It's so lonely when you don't even know yourself.. it's so lonely
User avatar
Vuk
Posts: 1315
Joined: Sat Dec 06, 2008 1:17 pm
Location: Beograd

Re: Zora li ce?

Post by Vuk »

Pozdrav,

100 godina imam osećaj. Ne znam ni kako sam ponovo došao ovde, mislio sam da sam i pass zaboravio, očigledno ne.

Ne znam ni odakle bih krenuo. Možda od juče, bolje nego da vraćam film godinu i kusur u nazad.
Počeo nešto ozbiljnije da radim, pa smo uzeli neki stan u centru, tačno u mom starom kraju, da nam bude kancelarija. Stojim juče na terasi dok smo unosili nameštaj, gledam dole na parkić u kome sam odrastao, drogirao se i kasnije ga češće izbegavao nego što sam njime zaista prolazio. Pljušti nesportski, kišne kapi kao da ispadaju iz dečje kofice za pesak i grad veličine kajsije. Pola strašno, a pola lepo jer gledam provalu oblaka iz lepog, toplog i sigurnog prostora. Vidim lika kako stondira na česmi. Na momente stondira, na momente se okrene i viče na nju udarajući je jako koliko može. Ljut i tužan. Nemoćan. U pocepanoj, natopljenoj majici, još krvav od poslednjeg gana, s neobjašnjivim modricama i bez grama mesa na kostima. Ne bih se toliko potresao na scenu koju sam viđao toliko puta da nije u pitanju moj najbolji drug iz svih godina drogiranja i pre. Čujem se s njim ili se vidimo na kratkoj kafi jednom mesečno poslednjih 5-6 godina, tek toliko da zna da sam mu tu ako želi da prekine. A želi, barem svako malo. Sišao sam na kratko, malo smo popričali, mnogo pokisli, ne ide mu baš najbolje, ali kao i nekoliko puta do sada, želi da se skine. Čuli smo se jutros ponovo, na putu je za selo, ostaće par meseci pa će se, nadam se, javiti kad se vrati. Nadam se pre nego što ponovo krene nizbrdo, ali to ostaje da se vidi.

Svaki put nad se vratim na ovde na forum ili kada uradim nešto što nisam dugo imam taj osećaj da su dva života prošla. Uglavnom zbog svega što se događalo u međuvremenu. Tako je i sada. Shvatam samo da jedino mogu da budem zahvalan na svemu što proživljavam i što mi se dešava umesto da i dalje živim u istoj rupu vrteći istu staru ploču. Sav trud, sastanci, koraci, priče s ljudima i sve što sam radio da mi bude bolje počinje da se isplaćuje. Zapravo je počelo još prvog dana, onog kad sam postao čist, danas samo mogu sa distance da pogledam, saberem i kažem - JBT.

Dosta sam proputovao u poslednje dve godine. Upoznao razne ljude i malo se zbližio sa sobom. Završio stan koji sam sređivao godinama i sad je baš onakav kakvog sam ga zamišljao. Topao, moj i s nekim unutra koga volim. Počeo sam da se zabavljam sa sjajnom devojkom pre više od godinu dana, a sad već godinu živimo zajedno. Lako, prirodno, bez frke i scena, bez presije i samo onako kako volimo, savršeno. Nedavno sam je zaprsio. Ništa spektakularno ili romantično kako je moj fatalističko-romantični mozak godinama zamišljao da će biti. Pričali smo o tome neko vreme, a onda je samo ispalo dok smo džogirali. U šumi, nenadano, ali prirodno, palo spontano, pola promišljeno, onako taman. Posle smo ipak kupili gotivan prsten, čisto jer je lepo :D .

U međuvremenu sam usavršio engleski na C2 i počeo da učim nemački, ko zna, možda zatreba, a i devojka mi je profesorka Nemačkog pa je zgodno, ne moram nigde da idem na časove :D . Pre nekog vremena smo otišli na produženi vikend u Beč. Zaljubio sam se u grad koji je toliko taman za život i po meri čoveka da nemam reči. Sve je tako funkcionalno i utegnuto da nestaje svaka naznaka frke. Još jedna od starih predrasuda razbijena. Nikad mi ne bi palo na pamet da bih mogao sebe da zamislim ni metar severnije od Beograda, a čak mi je i ovde svako malo previše hladno. U međuvremeno sam se zaljubio i u Prag, ali to nekako nije teško, a i na drugačiji način, tamo ipak ne bih živeo, samo bih s vremena na vreme odlazio da udahnem istoriju.

Radio sam svašta poslednjih par godina. Uglavnom pipkajući šta volim i šta želim i učeći neke nove stvari. Nešto pre Nove godine sam našao super NVO u kojoj sam počeo da volontiram. Dopali su mi se. Bave se stvarima u koje i sam duboko verujem, a jako su mladi, tek su na početki i osetio sam da bih mogao da pomognem. Ljudi koji je vode su jako mladi i svi sveže s faxa pa mi je tu životno iskustvo, više nego ono što sam propiustio bežeći s časova, pomoglo da im se nađem gde treba. Plašio sam se jer, koliko god to bilo nešto što mi je zabavno i super, nisam mogao da zamislim da ikada budem plaćen za to. Bio sam deseti po redu volonter i verovao sam da nikada neće doći na red da zaista mogu da živim od toga što bih voleo da radim. Da ću, u najboljem slučaju, morati da radim još dva posla, a da mi to bude samo hobi. Imao sam takve strahove i ranije. Poznati su mi. Pisao sam o njima mnogo, pričao mnogo, razmišljao i previše. Na kraju se sve svelo na ono što je bilo bitno i kada sam prestajao da se drogiram i počeo da radim NA program. Da li ja želim to ili mi se samo dopada ideja toga. Ako je do ideje završiće se kao i sve do sada, na maštanji i ogorčenju, a ako mi se zaista radi samo treba da radim. Radio sam isto što sam radio i u oporavku. Ono što sam naučio na sastancima i oko njih. Dolazio ranije, odlazio poslednji, kada sedim besposlen pitam šta još mogu da uradim, smišljao nove stvari koje bi bile korisne i slušao i učio i plašio se. Posle par meseci je postalo jasno da sam se uklopio i ubrzo sam počeo da vodim svoj deo projekta organizujući volontere, a posle još mesec dana pitali su me da uđem upravni odbor, uži krug ljudi koji bi odlučivao o organizaciji. Nisam mogao da verujem, a tu sam bio upravo zato što sam do tada verovao. Mislio sam da bolje ne može, samo još da odrastemo i kao organizacija i da počnemo da radimo ozbiljno. Nedugo zatim smo dobili i prvi veći projekat, a ja sam postao finansijski direktor. Ne volim finansije, ne volim brojeve, ne znam matematiku. Sve vreme kada sam počinjao da volontiram, a i kasnije, želeo sam samo da budem tamo gde ću biti toliko potreban da se osetim sigurno. Ovako mi se želja ostvarila, ali kao i obično, ne na način na koji sam hteo. Svemir ipak ima smisla za humor. Dobio sam šta mi je trebalo, ali ne i tačno ono što sam želeo. Kada su mi saopštili da ću voditi taj deo organizacije rekao sam im da ne umem ni da brojim do 20 bez da pogrešim, ali me zaista dirnulo ono što sam dobio kao odgovor direktorke: Da, ali znam da ćeš naučiti, znam da ćeš se truditi i znam da ćeš biti odličan. Čak je i meni samom teško da poverujem u tako nešto, a onda se pojavi neko ko mi da ovakav vetar u leđa. To ne mogu da ignorišem. To je vetar na kome se jedri. Sad jedrimo polako.

Upravo sam se vratio s vikenda u Budimpešti. Umu je prijalo, ali telu očigledno manje. Toliko smo šetali ne želeći ništa da propustimo da su mi bila potrebna tri dana da dođem sebi kad smo se vratili kuću. Lepa je Budimpešta, ali par dana dosta, ništa ni blizu životno kako sam se možda nadao. Dodatno sam se još i ukočio u povratku od nezgodnog autobusa i klime pa sad hodam kao što jugo vozi - nikako. A uz to se i čujem slično. Nadam se da prođe uskoro, boli u pm :D

Za dve nedelje idem s devojkom na more, a posle toga ide nešto što me posebno raduje. Nešto što mi je potpuno novo i gde ću ponovo moći da osetim nešto što do sada možda nisam. Pitali su me da budem govornik na evropskoj NA konvenciji u Atini u septembru. Skup par hiljada ljudi, jako velikih sastanaka i gomile oporavka na kome ću očigledno morati da se opustim i ogolim... i vrlo glasno kažem HVALA, jer od toga ne mogu više, a dugujem im mnogo.

Ovog leta sam upisao fakultet. Nije moj prvi izbor, jer je prvi bio nenormalno skup, ali je definitivno second best varijanta i zadovoljan sam. Jedva čekam da počnem da učim. Onako kako je to možda trebalo davno, ali ja nisam bio spreman. Sad sam spreman i prilično toga gladan, videćemo kako će to proći. U svakom slučaju me raduje.

Nemam mnogo novog da kažem, bar ne što se tiče priče o prestanku drogiranja. Ta je priča ispričana u stranicama koje prethode. Ne znam da li joj je kraj, ali me i ne zanima, vozim dobro i dok tako radim neće biti loše. Valjda mi je zato i glupo da pišem ovde, malo se osetim kao autsajder. Sad se sve više svodi na to kako da popravim sebe i život u kome živim i da u njemu uživam. Nikada mi nije bilo dovoljno samo da budem čist, zato sam se toliko često i vraćao drogiranju. Svaki put kad bih se skinuo uvideo bih da nisam sposoban da vodim život kakav vode drugi ljudi i kakav bih ja želeo i naravno da sam se svaki put vraćao onome što poznajem i što mi je pružalo utehu makar u retkim trenucima dana. Ovde sam na forumu pronašao ljude s kojima sam se povezao i koji su mi pomogli da ostanem čist i da prvi put u životu naučim da živim kako sam želeo. Otišao na prvi NA sastanak i odatle je krenulo polako. Ovde sam dobio poruku tih ljudi da mogu da naučim kako da čujem sebe i šta je ono što zaista volim i kakav je to život koji će me činiti srećnim. Zato se vratim na forum ponekad, makar samo da ne zaboravim da kažem hvala. Da se podsetim da mi je trebao neko ko bi verovao u mene kada ja nisam verovao u sebe i neko ko bi sa mnom podelio način na koji je on uspeo da prestane da se drogira i izgubio želju za drogiranjem. Neko ko bi mi pokazao da drugačiji život postoji. HVALA!
8)
Moon child
User avatar
sanela
Posts: 4002
Joined: Mon Apr 11, 2005 11:01 am
Location: Sarajevo

Re: Zora li ce?

Post by sanela »

Hvala tebi sto si se javio i sto pokazujes ljudima da je promjena moguca! Radujem se zbog tebe! Sretno plovi naprijed. :)
User avatar
Vuk
Posts: 1315
Joined: Sat Dec 06, 2008 1:17 pm
Location: Beograd

Re: Zora li ce?

Post by Vuk »

Evo samo malo da se zapljunem.

Nabasah ponovo na forum posle dužeg vremena. Što više čitam sve mi više deluje daleko, kao da zaboravljam, a opet se dobro jećam svega... Najviše od svega me na ono kako je nekad bilo podseti naziv ove teme, mnogo očaja, malo nade i virtualni drugari.

I dalje idem na sastanke, posao je uznapredovao do nivoa koji nismo očekivali kada smo ga započinjali, što je najviše i raazlog što sam se ovde ućutao. Oženio sam se pre godinu dana, a u slobodno vreme putujemo, uživamo i čekamo bebu :D

Imam osećaj da je sve već odavno ispričano te da ne vrtim u krug priče samo bih svakome preporučio da proba ovo što sam ja probao. Najgore što može da se desi je - ništa strašno, a najbolje što može da se desi još nisam otkrio, ali ću vam javiti čim saznam. Ono što je sigurno je da se u procesu krije i gubitak želje za drogiranjem i snaga za jedan lep i ispunjen život.

Veliki zagrljaj za sve!


8-)
Moon child
dete svemira
Posts: 938
Joined: Thu Oct 04, 2007 12:05 pm
Contact:

Re: Zora li ce?

Post by dete svemira »

I očekivanje najlepše vesti :) :) :) :)
Misli koje misliš
su život koji živiš.
User avatar
Jajajajaisamoja
Posts: 79
Joined: Sun Jan 22, 2017 3:17 pm

Re: Zora li ce?

Post by Jajajajaisamoja »

Kad sam se jajajajaisamoja na ovom forumu borio za naše bolje sutra, Vučko je bio tu da potrži i van foruma. Hvala!
Kad sve što droge, bolesti ovisnosti uključujući i nove tehnologije daju i uzimaju, sabereš i oduzmeš na kraju dobiješ da izabereš ON i OFF
Post Reply